Ova je stranica posvećena pisanju softvera.
Softver koji nešto svira može biti napisan u raznim programskim jezicima, tekstovnim i vizualnim. Ovisno o jeziku u
kojem su pisani, softverski programi mogu biti kompilirani ili interpretirani.
U edukativnim okružjima, gdje nekomu treba pokazati princip kako nešto može raditi, ili ilustrirati
neku znanstvenu tezu, interpretirani jezici imaju prednost, jer su jednostavni i zorni: učinak programiranja
na rad stroja odmah se vidi.
U umjetnosti to nije dovoljno; ne radi se o znanju da bi se nešto moglo, već to nešto treba i napraviti.
U zvukovnom softveru zadatak dodatno otežava činjenica da se intenzivan račun tvorbe zvuka događa u vremenu, rezultat
treba biti glazbeno prohvatljiv: zazvučati sigurno i uvjerljivo.
Uvjerljivost ima svoju cijenu, a ta se iskazuje kroz pripremu, obazriv odabir građe i metoda te uvećan opseg posla.
Kompilirani jezici imaju prednost što su programi u njima pisani izvedbeno za nekoliko redova veličine brži
od interpretiranih, imaju snagu industrijskih alata, a neki su od tih jezika u dovoljno masovnoj
i dugotrajnoj uporabi, pa se o njima dosta zna i mnoštvo kompetentnih ljudi stalno radi na
njihovom usavršavanju. Stoga kompilirani jezici imaju prednost u pisanju zvukovnih programa.
Od svih živih računalnih jezika za potrebe radionica činio sa najprikladnijim jezik C, zato što je
zreo, sveprisutan, malen i učinkovit. Prokušan u smislu tradicije i inovacije, snage i zahtjevnosti, robustnosti i sofisticiranosti,
pouzdanosti, nudi mogućnost upravljanja programima u stvarnom vremenu. Najveća većina postojećih zvukovno glazbenih programa,
pa i čitavih računalnih sistema napisana je u jeziku C. Visoki, specijalizirano glazbeni jezici,
kao RTcmix ili Csound u svojoj sintaksi podsjećaju na C i vuku korijene iz njega. Također će se koristiti primjeri
pisani u grafičkim programskim okružjima poput PD i MAX.