hrvatski pojmovnik
glazbene informatike

Audio

Jezici

EN audio;

Etimologija

LAT audiō, 4 = slušati; od Protoital. awizdjō
       USP. Starogrč. aisthánomai (= opažati)

Definicija


Latinska posuđenica uvriježena u svim indoeuropskim jezicima, a odnosi se na zvuk, zvukovnost, pojave i opremu vezanu uz tehnologiju zvuka, zvukovnih medija, signala i zapisa. Pojam se prema preporuci Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u svojstvu riječi rabi kao prefiksoid neke složenije riječi (v. komentar).

Komentar

  • "Riječi kao audiobilježnica, audioizlaz, audiozapis sastoje se od prefiksoida (audio) i osnove (bilježnica, izlaz, zapis). Prefiksoid je tvorbena jedinica koja ima značenje cijele riječi, a nalazi se ispred tvorbene osnove i ne dolazi samostalno. Iza prefiksoida ne piše se bjelina ni spojnica, pa je pogrešno pisati npr. audio zapis ili audio-zapis." <JS>
  • Pojam se u praksi rabi i samostojno u svojstvu imenice, analogno pojmu video, i kao označitelj nekog audiosustava ili pak kompletne audiotehnologije po tvorbenoj analogiji s pojmovima poput auto (=automobil) i kino (=kinematograf).

Referencije

<JS>:  audiozapis,   <W>:  audio