hrvatski pojmovnik
glazbene informatike

Audifikacija

Jezici

EN audification; NJ Audifikation;

Etimologija

LAT audiō, + ficatio, od supina LAT. facere = činiti        

Definicija

"[Naziv za] izravnu transformaciju [slijedova] podatkovnih uzoraka u zvuk. Sam slijed podataka ne mora spadati u domenu zvukovnosti...

A. je tehnika davanja smisla podacima interpretacijom bilokakvog jednodimenzionalnog signala (ili dvodimenzionalnog signalu sličnog podatakovnog skupa ) kao [variranje] amplitude u vremenu, koje se reproducira pomoću zvučnika u svrhu slušanja." (<SHB>: 301)
Budući da svi takvi podaci završavaju u zvučniku [ili slušalicama], A. je po svojoj biti kontinuirana, nedigitalna interpretacija podatkovnih skupova. Ovi podatkovni skupovi mogu biti:
  • zvukovni podaci
  • opći akustički podaci
  • fizikalni podaci
  • apstraktni podaci
Audifikacija predstavlja najjednostavniju tehniku sonifikacije, a sam proces sastoji se od: akvizicije podataka, kondicioniranja signala i projekcije zvuka. Prve dvije etape znatno su olakšane, ako ne i u praksi omogućene upravo posredstvom računalne tehnologije.
USP. diskretno

Komentar

U umjetnosti je proces činjenja nečujnoga čujnim prisutan kao i u znanosti, jer se time ukazivalo na još jedan svijet usporedan našem opažajnom. 1919. austrijski pjesnik Rainer Maria Rilke piše kratak esej "Ur-Geräusch" (prazvuk), zamišljajući strukturu lubanje prevedenu u zvuk. 1923, László Moholy-Nagy u diskusiji s Pietom Mondrianom predlaže audifikaciju grafičkih linija izravnim urezivanjem u gramofonsku ploču.(<SHB>: 305)

U tom smislu bi se svaka sinteza zvuka mogla smatrati metodom audifikacije.

Referencije

<SHB>:  301-308,  
Softverski primjeri: