hrvatski pojmovnik
glazbene informatike

Decibel

Jezici

EN decibel; NJ decibel; FR decibel; TL decibel;

Etimologija

od lat. deci- = desetina + bell, od Alexander Graham Bell (1847 - 1922), škotski znanstvenik koji se istakao u telegrafiji i radu s gluhonijemima

Definicija

Decibel (dB) je logaritamska jedinica mjere kojom se izražava odnos neke fizikalne veličine (najčešće snage) spram neke poznate vrijednosti te iste veličine. Originalno definirani od strane Bell Telephone Laboratories, u svrhu izmjere gubitaka signala u telefonskim kabelima, decibeli se rabe u nizu mjerenja u akustici, fizici i elektronici. U glazbenoj informatici decibeli su korisni u radu sa signalima. Vrijednost od 0 dB obično predstavlja maksimalnu dopuštenu brojčanu vrijednost amplitude nekog signala. Svakih 6 decibela manje znači polovicu prethodne vrijednosti (-6 dB), a (+6 dB) predstavlja dvostruku vrijednost u odnosu na prethodnu. Svaki dodatni bit u širini riječi zapisa nekog signala uvećava dinamiku dvostruko (+6 dB)

Referencije

<WK> decibel