Decibel
Jezici
EN decibel;
NJ decibel;
FR decibel;
TL decibel;
Etimologija
od lat.
deci- = desetina +
bell, od
Alexander Graham Bell
(1847 - 1922), škotski znanstvenik koji se istakao u telegrafiji i radu s gluhonijemima
Definicija
Decibel
(dB) je logaritamska jedinica mjere kojom se izražava odnos neke
fizikalne veličine (najčešće snage) spram neke poznate vrijednosti te
iste veličine. Originalno definirani od strane
Bell Telephone Laboratories,
u svrhu izmjere gubitaka signala u telefonskim kabelima, decibeli se
rabe u nizu mjerenja u akustici, fizici i elektronici. U glazbenoj
informatici decibeli su korisni u radu sa signalima. Vrijednost od 0 dB
obično predstavlja maksimalnu dopuštenu brojčanu vrijednost amplitude
nekog signala. Svakih 6 decibela manje znači polovicu prethodne
vrijednosti (-6 dB), a (+6 dB) predstavlja dvostruku vrijednost u
odnosu na prethodnu. Svaki dodatni bit u širini
riječi
zapisa nekog signala uvećava dinamiku dvostruko (+6 dB)
Referencije
<WK> decibel
