hrvatski pojmovnik
glazbene informatike

Psihoakustika

Jezici

EN psychoacoustics; NJ Psychoakustik;

Etimologija

psiho + akustika

Definicija

Naziv za izučavanje subjektivne (i intersubjektivne) ljudske percepcije zvukova, odn. izučavanje psihologije percepcije zvukova.
U mnogim slučajevima primijenjene akustike i obrade zvučnog signala važno je znati (i znanstveno sistematizirati) i to, što ljudi uistinu čuju. Zvučne valove, koji se sastoje od vibracija u pritisku zraka lako je mjeriti i analizirati uz pomoć za to konstruirane opreme. Ipak, razumijevanje ljudskog primanja zvučnih valova i preslikavanja istih u psihičke procese (misli) nije trivijalno. Raspoznavanje čujnih svojstava zvuka od onih drugih važno je u razumijevanju i ovladavanju informatičkim aspektom zvuka.
S druge strane, što ljudi čuju nije samo pitanje psihofiziologije ljudskog uha, već je i predmet psihologije kao znanosti. (<WK>: psychoacoustics)

Psihoakustika istražuje i otkriva razna pitanja relevantna u skladanju i izvođenju glazbe, te veći broj suvremenih skladatelja smatra primjenu iskustava psihoakustike smislenom u glazbenom kontekstu.

U digitalnoj sintezi zvuka psihoakustika nalazi praktičnu primjenu.

Jezici

<WK>