hrvatski pojmovnik
glazbene informatike

Harmonik

Jezici

EN harmonic; NJ harmonischer Teilton; FR (son) harmonique; TL (suono) armonico;

Etimologija

Grč. harmonía spajanje, slaganje, sklad, od harmózein = spojiti (<KLU>, 294)

Definicija

Naziv za parcijal čija frekvencija titranja zajedno s frekvencijom titranja nekog drugog (ili više drugih) parcijala tvori članove (potpunog ili nepotpunog) harmoničkog niza. Omjer dvaju članova harmoničkog niza jednak je omjeru dvaju cijelih brojeva.

Komentar

Mada se u većem broju teorijskih djela (implicitno) izjednačuju značenja p. i alikvota, u g.i. valjalo bi uvažiti distinkciju između ta dva pojma obzirom na psihoakustička saznanja o percepciji visine tona. Pojam alikvoti bolje odgovara kontekstu koji razumijeva i postojanje temeljnog tona (fundamentala), dok harmonici (odn. harmonički parcijali) u svojem značenju prije svega upućuju na numerički odnos u smislu DF.

Poznato je naime da prisustvo temeljnog tona nije nužan kriterij ljudske detekcije visine nekog tona. Tonovi nekih akustičnih glazbala poput timpana u spektru uopće nemaju temeljnog tona, a visina tona svejedno je prepoznatljiva zahvaljujući harmoničkom odnosu među većinom parcijala.

(uz sliku): prikazana je trodimenzionalna vizualizacija harmonika ženskog glasa koji pjeva ton F2. Mada intenziteti svakog harmonika variraju, uočljiv je za harmonike karakterističan pravilan međusoban frekvencijski razmak. (Juzbašić)

Kritika

Gligo: U mome "Pojmovnom vodiču..." se predlaže temeljni ton umjesto fundamental, za razliku od osnovnoga tona koji je najdublji ton u akordu. Svakako fundamental ne treba rabiti jer je temeljni ton bolji. Pozdrav ngligo <at> yahoo.com

Referencije

<NG>, 101