hrvatski pojmovnik
glazbene informatike

Sonifikacija

Jezici

EN sonification; NJ ; FR ;

Etimologija

od LAT. sonus = zvuk + ficatio, od supina LAT. facere = činiti

Definicija

(1)
Sonifikacija je središnja komponenta auditornog prikaza: [skup] tehnika tvorbe zvuka u odzivu na podatke i interakcije.

(2)
Sonifikacija je praksa preslikavanja (mapiranja) [raznih vidova] podataka u svrhu proizvodnje zukovnih signala.

(3)
Sonifikacija je uporaba negovornog zvuka za prijenos informacija ili perceptualizaciju podataka [općenito].

Komentar

S. je kao istraživačka disciplina formirana 1992. na Međunarodnoj konferenciji za auditorni prikaz (ICAD).

Pored samorazumljive važnosti sonifikacije u interpretaciji znanstvenih mjerenja i dojavljivanja, u suvremenom glazbenom stvaralaštvu i u zvukovnoj umjetnosti osobito značenje ima upravo preslikavanje u čujno područje onih podataka koji sami po sebi ne bi bili čujni.

USP audifikacija

Kritika

Pod ovim relativno novim terminom obuhvaćena je pojmovno važna dimenzija prikaza podataka, koja je tek s razvitkom glazbene informatike dobila svoj zamah. Budući da ovakva latinska posuđenica funkcionira jednakovrijedno i pokriva značenjsko područje sukladno onomu što ga pokriva vizualizacija u svijetu gledljivoga, ako ne i šire, za razmotriti je bi li uopće bilo prikladno termin prevoditi?

Referencije

(1)<SHB>: 1-2;     (2)<PHO>;     (3)<WK>: Sonification;     <ICAD>: 1992