Zvukovni dokument
Jezici
EN audio document; NJ Audiodokument; FR ; TL ;Etimologija
od zvuk + LAT. documentum = nauk, pisani dokazDefinicija
Naziv koji je razmjerno često u praksi izmjenjiv s terminom zvukovna datoteka, a rabi se za datoteke koje pored formatiranog zvukovnog zapisa sadrže još neke podatke o tome kako se takav zapis otvara, čita, reproducira, odrađuje ili licencira te tko ili što ga kreira. Najčešće je ustrojen tako da ga otvarati i čitati može jedino program koji ga je stvorio.Podrijetlo naziva ne leži u glazbenoj informatici, već u softverskoj industriji, a ima korijene u pokušajima uspostave paradigme aplikacijskih programa i pripadajuće vrste podataka i podatkovnih ustroja kakve ti programi mogu stvarati, otvarati, obrađivati i pretvarati. Drugim riječima, ovaj termin predstavlja više ili manje uspješan pokušaj da se koncept dokumenta, posuđen iz uredske računalne prakse preslika na rad sa zvukom.
Komentar
Termini dokument i datoteka nisu pojmovno ekvivalentni jer je u informatici dokument podvrsta datoteke (EN. file), tj. svaki je dokument datoteka, ali svaka datoteka nije dokument.Kritika
Mada jezikovno jednostavniji, uporaba termina se ne preporuča u značenju zvukovne datoteke.Obrazloženje:
Još uvijek je otvoreno pitanje pripada li zvukovni zapis u korisnički prostor ili ne. S druge strane aplikacijskim programima pokušava se uspostaviti ekskluzivne, privatne, licencirane podatkovne formate (poput Open Media Format - OMF), za mogućnost čitanja kojih valja kupiti prohibitivno skupe "profesionalne" programske dodatke.Nasuprot tome, zvukovne datoteke, mada tehnički spadaju u sistemski prostor (datotečni sistem), imaju podatkovni ustroj otvorenog izvornog koda i čitljive su i obradive iz korisničkog prostora pomoću softverskih biblioteka također otvorenog izvornog koda, koje takvom čitanju unaprijed ne određuju namjenu.
