Zvukovna umjetnost
Jezici
EN sound art; NJ Klangkunst; FR art sonore, art du son ; TL arte sonora;Definicija
Grana umjetnosti koja se u cjelosti temelji na zvukovnosti u najširem smislu, kao što se npr. likovna umjetnost temelji na likovnosti, zaobliazeći pritom gradbene, estetske, filozofske i praktične specifičnosti kakve postuliraju npr. govor, glazba ili neke predstavljačke umjetnosti koje se ostvaruju i kroz medij zvuka.Komentar
Mada autonomna od glazbene informatike i glazbe općenito, ova umjetnička praksa koja možda ima korijene u futurističkom djelu "Arte dei Rumori" L. Russola, najvjerojatnije može svoj napredak i procvat u 21. stoljeću zahvaliti i izučavanjima s područja teorije zvuka, računalne tehnologije, psihoakustike, digitalne obrade zvukovnog signala i modeliranja.Ista softverska okružja koja putem hardverskih sučelja i međusklopova ovdje pogone npr. strojeve koji proizvode zvuk koriste se i u računalnoj glazbi.
Kritika
Ovo područje, mada s jedne strane preširoko da bi se ovakvim pojmovnikom adresiralo čak niti u svojim temeljnim identitetskim, kognitivnim, perceptivnim, filozofskim i društvenim značenjima, a s druge strane u svojoj biti emancipatorno i pojmovno disparatno spram glazbene umjetnosti, ovdje se ipak spominje radi preklapanja u pojedinim metodološkim iskustvima s glazbenoinformatičkom praksom i spoznajama.S točke motrišta Z.U., glazba predstavlja ultimativan napor k umjetničkom ostvarenju tijekom svakog trenutka svoje forme, tj. vremena trajanja izvedbe te je stoga u svojoj izvedbenoj biti efemerna. <SHB>
Zvukovna umjetnost se na takav vremenski aspekt kao zakonitost forme ne obazire, već tematizira zvuk kao životnu datost. <LNS>
Po tome se približava antropologiji na način koji nije glazbi svojstven.
Jasno je međutim da ovakva distinkcija nije ni približno bjelodana niti može biti nalik nekoj crti razgraničavanja umjetničkih vrsta.
USP: disocirano vrijeme, zvukolik
