hrvatski pojmovnik
glazbene informatike

Čujno područje

Jezici

EN audible range, hearing range; NJ Hörbereich, Tonfrequenzbereich;

Etimologija

Definicija

Pojam s više značenja:
  1. [Naziv za] konvencionalni raspon temeljnih frekvencija tonova glazbala koje ljudski sluh može detektirati kao tonove.

  2. [Naziv za standardizirani] raspon frekvencija sinusoidnih zvučnih valova i testnih signala koji se koriste u elektroakustičkim i medicinskim mjerenjima sluha i ispitivanjima audioopreme.

Komentar

Historijski se raspon frekvencija koji se smatra čujnim područjem uzimao različito, često ovisno o interesima pojedinih struka:
  • U klasičnoj glazbenoj edukaciji najniži čujni ton ilustrirao se pomoću najnižeg čujnog tona 3C na orguljama (128' registar), dok se najvišim tonom uzimao najviši c''''''' 1/2' registra, približnih frekvencija od 16,35 Hz odn. 16754 Hz.
  • U elektroakustičkim i psihoakustičkim mjerenjima pomoću elektronički generiranih čistih sinusoidnih valova, ovaj je raspon redefiniran i za potrebe audioindustrije standandiziran na područje od 20 Hz do 20 kHz.

Prema (1) pitanje donje čujne granice donekle je otvoreno, budući da u akustičkim glazbalima izoliranih sinusoidnih tonova u donjem čujnom području nema, a visina tona se [u tom području] uglavnom percipira preko razmaka među alikvotima. Presudnu ulogu oko uzimanja tona od približno 16Hz kao referentne donje granice tonskog čujnog područja najvjerovatnije su odigrala dva kriterija:
  • približno 16 Hz predstavlja perceptivnu granicu stapanja ritamskih pulseva u uniforman ton.
  • približno 16 Hz predstavlja gornju psihomotoričku granicu artikulacije pojedinačnih tonova na instrumentima s klavijaturom. Auditorne reperkusije tih fenomena je u skladbi spekulativnog naziva Continuum za čembalo tematizirao skladatelj Georgy Ligeti (1923-2006).
Prema (1) i (2) pitanje gornje granice također je višeznačno:
  • u "zlatnoj eri" FM radiofonije i analogne HiFi reprodukcije gornja granica od 16 kHz činila se glazbeno prihvatljivom, pa su signali filtrirani niskim propustom iznad 16 kHz kako bi se izbjegli pazvuci, budući da val nositelj FM radija ima frekvenciju od 19 kHz.
  • u digitalnoj eri gornja granica spektra uvjetovana je Nyquistovom frekvencijom, koja je pak određena frekvencijom uzorkovanja u analogno-digitalnoj pretvorbi.
    • eksperiment Ruperta Nevea pokazao je da viši parcijali tonova iznad 10 kHz, mada sami nečujni, utječu na kvalitet čujnosti tih tonova.
  • čujno područje individualno varira od osobe do osobe i u pravilu se sužava starenjem.
U ranim godinama digitalne tehnologije cijena računalne i diskovne memorije bila je iznimno visoka. Stoga je frekvencija uzorkovanja od 44100Hz za CD zapis predstavljala tehnološko dostignuće.

Tendencija u modernom visokokvalitetnom snimanju i reprodukciji glazbe je rabiti sve višu frekvenciju uzorkovanja.

Kritika

  1. Radi činjenica iznesenih u komentarima ovaj je pojam u hrvatskom jeziku terminski širok, edukativno višeznačan i podložan novim spoznajam s područja psihoakustike.
  2. U nekim jezicima (primjerice njemačkom) ovaj pojam nije definiran samo kao frekvencijski raspon, već kao površina uokvirena frekvencijama i glasnoćama.

Referencije

<WK>: Musical acoustics