hrvatski pojmovnik
glazbene informatike

Ton

Jezici

EN tone, note (američka istoznačnica, npr. blue note); NJ Ton; FR tone; TL tono;

Etimologija

Grč. tónos = napetost, visina glasa, od teíno = napinjem, natežem (<KLU>, 732)

Definicija

U glazbi pojam ton rabi se u više značenja.

Za glazbenu informatiku trebala bi biti relevantna sljedeća:

1) S psihoakustičkog motrišta tonom bi valjalo nazvati svaku zvučnu pojavu kojoj se može subjektivno detektirati i imenovati visina, te se mjerenjem ista može potvrditi, bilo ustanovljavanjem periodičnosti koja odgovara temeljnoj frekvenciji ili rezultatima testa autokorelacije, bilo ustanovljavanjem približno harmoničkih odnosa među parcijalima (v. spektar), ili podudarnošću rezultata obiju metoda.

2) S motrišta glazbenog stvaranja ton je osnovna mentalna apstrakcija, kao gradbeni element na kojem gotovo svo poimanje i promišljanje umijeća glazbe počiva i od kojeg ishodi. Usporedi NJ: Tonkunst = tonsko umijeće = glazba.

Komentar

Valjalo bi napomenuti da iskustva glazbene informatike i psihoakustike, poglavito kroz praksu algoritamskog skladanja i računalnog oblikovanja zvuka postavljaju izazov strukturnim i perceptivnim kriterijima vezanim uz rubna područja značenja pojmova ton, zvuk, akord i agregat te između ostalog služe i propitivanju tvorbe vrijednosnih sudova na prijelazu iz iskustva zvukovnoga u glazbeno. Međutim, načinjanje ove teme u dobroj bi mjeri nadišlo smisao i doseg ovog pojmovnika. (Stanko Juzbašić)

Referencije

<NG>, 286-7