hrvatski pojmovnik
glazbene informatike

Aditivna sinteza

Jezici

EN additive synthesis;

Etimologija

Lat. additivus, -a, -um = dodan, pridružen, pribrojen (<DE>, 12); od lat. additio = zbrajanje i Gr. synthesis = sastavljanje, spajanje, povezivanje, od prijedl. syn = zajedno, skupa i tithénai = staviti, postaviti, poleći (<KLU>, 716, 717)

Definicija

Naziv za klasu tehnika u sintezi zvuka temeljenih na dobivanju složenijih valnih oblika zbrajanjem elementarnih valnih oblika. (<CR>, 134)

Sam koncept aditivne sinteze star je više stoljeća i potječe od registara na orguljama, otvaranjem kojih zrak može istovremeno biti usmjeren na željeni skup cijevi (miksture).

Elektronička aditivna sinteza u uporabi je od najranijih dana elektroničke glazbe (Cahill 1897, Hammond orgulje 1930-ih, die Reihe 1955, Stockhausen 1964, Douglas 1968).

U digitalnoj sintezi zvučnog signala možemo razabrati više metoda koje potpadaju pod klasu aditivne sinteze: sinteza fiksnog valnog oblika, zbrajanje parcijala, vremenski promjenjiva aditivna sinteza, aditivna analiza/resinteza, sinteza spektralnom interpolacijom, sinteza modeliranjem spektra i sinteza pomoću Walsh-evih funkcija.

Referencije

<CR>:134-149;     <TTEM>:107;