hrvatski pojmovnik
glazbene informatike

Aditivna sinteza

Jezici

EN additive synthesis;

Etimologija

Lat. additivus, -a, -um = dodan, pridružen, pribrojen (<DE>, 12); od lat. additio = zbrajanje i Gr. synthesis = sastavljanje, spajanje, povezivanje, od prijedl. syn = zajedno, skupa i tithénai = staviti, postaviti, poleći (<KLU>, 716, 717)

Definicija

Naziv za klasu tehnika u sintezi zvuka temeljenih na dobivanju složenijih valnih oblika zbrajanjem elementarnih valnih oblika. (<CR>, 134)

Sam koncept aditivne sinteze star je više stoljeća i potječe od registara na orguljama, otvaranjem kojih zrak može istovremeno biti usmjeren na željeni skup cijevi (miksture).

Elektronička aditivna sinteza u uporabi je od najranijih dana elektroničke glazbe (Cahill 1897, Hammond orgulje 1930-ih, die Reihe 1955, Stockhausen 1964, Douglas 1968).

U digitalnoj sintezi zvučnog signala možemo razabrati više metoda koje potpadaju pod klasu aditivne sinteze: sinteza fiksnog valnog oblika, zbrajanje parcijala, vremenski promjenjiva aditivna sinteza, aditivna analiza/resinteza, sinteza spektralnom interpolacijom, sinteza modeliranjem spektra i sinteza pomoću Walsh-evih funkcija.

Komentar

Posve suprotno od mehaničke industrijske proizvodnje, gdje je suptraktivna metoda skupa, budući da se višak materijala baca, u sintezi zvuka generiranje spektralno širokopojasnog signalala (npr. pila, puls ili trokut) nije skupo, a filtriranje suvišnih spektralnih pojaseva je u smislu obrade signala procesorski prilično nezahtjevno.
S druge strane u aditivnoj sintezi, algoritamsko generiranje svakog sinusiodnog parcijala koji se zbraja, troši dio procesorske snage računala, te je ova metoda sinteze po svojoj neekonomičnosti dugo ostala izvan domašaja individualnih elektroničkih studija, konfiguriranih oko malih računala. Tek s računalom ISPW učinjen je tehnološki proboj, početkom 90-ih godina 20. stoljeća.

Referencije

<CR>:134-149;     <TTEM>:107;