hrvatski pojmovnik
glazbene informatike

C

Jezici

EN C; NJ C; FR C; TL C;

Etimologija

Naziv koji je nastao u vrijeme dok se radi skupoće računalne memorije štedjelo sa znakovima, kao ime programskog jezika koji bi naslijedio zastarjeli jezik B.

Definicija

(1)
C (čitaj: ce) je u širem smislu naziv za familiju kompiliranih viših jezika za pisanje računalnih programa, nastalih diverzifikacijom kroz evoluciju slobodnog programskog jezika, u kojem je napisan i operativni sustav UNIX. Ovi jezici, mada po svrsi, načinu kompilacije i namjenama međusobno različiti, imaju prepoznatljivu zajedničku sintaksu, baziranu na paradigmi funkcije, a najvažniji su predstavnici tradicionalni C (ili jednostavno C), C++ i objektni C. Svaki od tih jezika ima svoju strogu specifikaciju i zaseban kompilator pa ih je pogrešno brkati.

(2)
Naziv C se u užem smislu odnosi na tradicionalni C jezik, kakav se rabi za pisanje programa visokih performansi i stabilnosti, koji moraju izvršavati radnje u stvarnom vremenu. Kritične komponente softvera koji se koristi u glazbenoj informatici i obradi signala napisane su u jeziku C.

Komentar

Zbog svojih performansi, jednostavnosti i univerzalnosti jezik C (2) izvrstan je za razvoj softvera umjetne inteligencije i strojnog učenja, gdje su procesna moć, vrijeme i velika količina podataka kritični.

Kritika

"Ponekad se tradicionalni C poučava s elementima C++ jezika, da bi se time pojednostavnilo pisanje edukativnih programa. Dok to može biti razumljivo nekomu tko shvaća što je C, a što C++ u programskom kodu, to je za početnika vrlo zbunjujuće. Štoviše, C++ nudi sofisticiraniji programski koncept poznat kao objektno orijentirano programiranje, ali je iznimno kompleksan za početnika."
               (Richard Boulanger, <APB>, 27.)

Referencije

<STR><C><APB>