hrvatski pojmovnik
glazbene informatike

Vrijeme izvođenja

Jezici

EN run-time;

Etimologija

EN: run (=tijek, izvođenje) + time (=vrijeme, doba)

Definicija

(1)
U općem računalstvu, naziv za vrijeme tijekom kojega središnji procesor (CPU) rekog računala izvodi strojni kod nekog računalnog programa.

(2)
Količina vremena potrebna da neko računalo obavi određeni zadatak. (<CEC>)

Komentar

U glazbenoj informatici važno je uočiti kontraintuitivnost ovog pojma koji ne znači isto što i stvarno vrijeme, niti podrazumijeva interakciju u realnom vremenu, te se stoga ne može olako poistovjetiti s vremenom glazbene izvedbe.
Mnogi programi namijenjeni produkciji i reprodukciji glazbe teže aproksimiranju vremena izvođenja stvarnom vremenu, međutim glazbena prihvatljivost funkcionalnosti taksih programa ovisi još i o nizu drugih strojnih, programskih i interaktivnih svojstava, poput latencije sistema, sučelja i samog programa.

Kritika

Naziv iz definicije (1) ne pokriva puno značenje pojma. U engleskom jeziku se termin može rabiti i kao pridjev, a tada se odnosi na modus funkcioniranja nekog softvera, ali i na ustroj nekog računalnog okružja, npr. run-time environment (=okružje namjenjeno isključivo korisničkom izvođenju), za razliku od development environment (=okružje namijenjeno razvoju).

Najvažnija okružja za računalnu glazbu nude i jednu i drugu mogućnost.

Referencije

<CEC>:run-time