Emulacija
Jezici
EN emulation; NJ Emulation; FR émulation; TL emulazióneEtimologija
od lat. aemulātio = težnja i pothvat da se dosegne i nadmaši kvalitet nečijeg radaDefinicija
Stručni termin u računalstvu znači (uspješno) digitalno oponašanje očekivanog ponašanja i učinaka nekog elektroničkog uređaja ili hardvera ili pak drugačijeg, hardverski nesrodnog računala.Komentar
U računalnoj i primijenjenoj glazbi posljednjih dvadesetak godina 20. stoljeća emulatori su predstavljali tržišno
vrlo uspješnu klasu elektroničkih glazbala koja su spram slušača emulirala konkretan ili apstraktan izvor zvuka, a spram
svirača izvođača analogni, hardverski sintetizator.
U središtu ovih hijerarhijski ustrojenih instrumenata se nalazio
mikrokontroler koji je
upravljao asinkronom produkcijom/reproducijom/obradom digitalnih uzoraka u stvarnom vremenu,
dok se središnjim programabilnim procesorom (CPU) upravljalo emulacijom ponašanja tradicionalnog sintetizatora
(transpozicija, retrogresija, sekvenciranje, polifonija,
modulacija,
filtriranje,
dinamika), što je putem hardverskih međusklopova (klavijature, potenciometri) i funkcionalnih
sučelja (MIDI, SMPTE i diskovni portovi)
omogućavalo brzu, intuitivnu i glazbeno prihvatljivu
kontrolu
od strane svirača.
Ponašanje ovakvih elektroničkiih glazbala moglo se programirati i preko serijskih i paralelnih sučelja s vanjskim računalom.
Ponašanje ovakvih elektroničkiih glazbala moglo se programirati i preko serijskih i paralelnih sučelja s vanjskim računalom.
