hrvatski pojmovnik
glazbene informatike

Emulacija

Jezici

EN emulation; NJ Emulation; FR émulation;

Etimologija

od lat. aemulātio = težnja i pothvat da se dosegne i nadmaši kvalitet nečijeg rada

Definicija

Stručni termin u računalstvu znači (uspješno) digitalno oponašanje očekivanog ponašanja nekog elektroničkog uređaja ili hardvera ili pak drugačijeg, hardverski nesrodnog računala.

Komentar

U računalnoj i primijenjenoj glazbi posljednjih dvadesetak godina 20. stoljeća emulatori su predstavljali tržišno vrlo uspješnu klasu elektroničkih glazbala koja su spram slušača emulirala konkretan izvor zvuka, a spram svirača izvođača analogni, hardverski sintetizator. U središtu ovih hijerarhijski ustrojenih instrumenata se nalazio mikrokontroler koji je upravljao asinkronom produkcijom/reproducijom/obradom digitalnih uzoraka u stvarnom vremenu, dok je središnji procesor (CPU) upravljao emulacijom ponašanja tradicionalnog sintetizatora (transpozicija, retrogresija, polifonija, modulacija, filtriranje, dinamika), što je putem hardverskih međusklopova (klavijature, potenciometri) i sučelja (MIDI, SMPTE i diskovni portovi) omogućavalo brzu, intuitivnu i glazbeno prihvatljivu kontrolu od strane svirača.

Kritika

Referencije

<NG> Str. 71, 259