hrvatski pojmovnik
glazbene informatike

Emulacija

Jezici

EN emulation; NJ Emulation; FR émulation; TL emulazióne

Etimologija

od lat. aemulātio = težnja i pothvat da se dosegne i nadmaši kvalitet nečijeg rada

Definicija

Stručni termin u računalstvu znači (uspješno) digitalno oponašanje očekivanog ponašanja i učinaka nekog elektroničkog uređaja ili hardvera ili pak drugačijeg, hardverski nesrodnog računala.

Komentar

U računalnoj i primijenjenoj glazbi posljednjih dvadesetak godina 20. stoljeća emulatori su predstavljali tržišno vrlo uspješnu klasu elektroničkih glazbala koja su spram slušača emulirala konkretan ili apstraktan izvor zvuka, a spram svirača izvođača analogni, hardverski sintetizator. U središtu ovih hijerarhijski ustrojenih instrumenata se nalazio mikrokontroler koji je upravljao asinkronom produkcijom/reproducijom/obradom digitalnih uzoraka u stvarnom vremenu, dok se središnjim programabilnim procesorom (CPU) upravljalo emulacijom ponašanja tradicionalnog sintetizatora (transpozicija, retrogresija, sekvenciranje, polifonija, modulacija, filtriranje, dinamika), što je putem hardverskih međusklopova (klavijature, potenciometri) i funkcionalnih sučelja (MIDI, SMPTE i diskovni portovi) omogućavalo brzu, intuitivnu i glazbeno prihvatljivu kontrolu od strane svirača.
Ponašanje ovakvih elektroničkiih glazbala moglo se programirati i preko serijskih i paralelnih sučelja s vanjskim računalom.

Kritika

Referencije

<NG> Str. 71, 259