hrvatski pojmovnik
glazbene informatike

Visina (tona)

Jezici

EN pitch, pitch-level; NJ Tonhöhe; FR hauteur (du son); TL altezza (del suono);

Etimologija

ton

Definicija

Naziv za onu osnovnu intuitivno dokučivu, specifičnu i jednoznačnu osobinu tona, koja ga razlikuje od svih drugih zvukova: šumova (koji ovu osobinu nemaju) i kompleksnijih zvukova kao što su intervali, akordi i sl. ili mješovitih zvukova (u kojih je ova osobina nejasna ili višeznačna). U akustičkoj terminologiji Američkog nacionalnog instituta za standarde ANSI, "visina je slušni atribut po kriteriju kojeg je zvukove moguće rasporediti u ljestvice od nižeg prema višemu".

Komentar

V.t. u glazbenoj informatici predstavlja jednu od temeljnih informacijskih apstrakcija i kao takva je pojmovno emancipirana od iskustava mjerenja svojih fizikalnih uzroka i metoda dobivanja slušnog dojma visine sintezom zvuka. Začetkom računalne glazbe kao relevantnog umjetničkog izričaja smatra se 20-sekundna skladba N. Guttmana "Silver Scale" iz 1954., temeljena na ljestvici koju je osmislio A. L. Leigh Silver, čime se pokazalo da je računalom moguće precizno kreirati proizvoljne v. t.

Visine tonova često su brojčano prikazane kao oktave i klase visine EN: octave - pitch class, koje se temelje na jednako temperiranom sustavu. Lijevo od decimalne točke (u standardnom programskom jeziku C i iz njega izvedenim jezicima računalne glazbe rabi se točka umjesto decimalnog zareza!) na mjestima jedinica i desetica stoje klase visina (od 0 = C do 11 = H), dok na mjestu stotica stoje oktave (4 = 64 stope, 5 = 32 stope itd.), dok se desno od decimalne točke zapisuju mikrointervalske vrijednosti (0.5 = četvrtstepen = 50 ct.).

Ovakav brojčani zapis naročito je prikladan u postupcima algoritamskog skladanja.

Primjeri:
  • 600 --> ton C na praznoj C - žici violončela
  • 704 --> najdublji zvučeći ton e na B - trubi
  • 809 --> ton a1 na klaviru
  • 1006.72 --> sedmi prirodni alikvot prazne violinske g žice

Referencije

<BG>; <IR>; <WK>Pitch