hrvatski pojmovnik
glazbene informatike

Valovodna sinteza

Jezici

EN waveguide synthesis;

Definicija

Termin za metodu digitalne sinteze zvuka fizikalnim modeliranjem kretanja zvučnog vala kroz neko mehaničko sredstvo: njegov oblik (nit, cijev, ploča, opna i dr.) i materijal (metal, drvo, plastika, zrak i dr.). Metodu je razvio i pojam skovao profesor Julius O. Smith III sa sveučilišta Stanford 1980. godine.

Tehnički i računski izazov ove metoda u glazbeno informatičkom smislu predstavlja modeliranje valovoda. Valovod je konstrukt koji ograničava kretanje energije na najviše jednu do dvije prostorne dimenzije i njegovo je ponašanje matematički dobro obrađeno, a izračun tog ponašanja nije odveć izdašan. Koristi se algoritmima linija za kašnjenje.

USP. Karplus-Strongov algoritam.

Komentar

Najpoznatiji softverski alat za valovodnu sintezu je STK (Synthesis Toolkit) koji je izumio i u obliku C++ biblioteke otvorenog izvornog koda objavio Perry Cook. Svi prototipovi modela valovodne sinteze su u njoj sadržani. Ova biblioteka funkcionalna je već dulje od 25 godina, a integrirana je i u viša okružja za računalnu glazbu, primjerice RTcmix.
Važne, poučne i zanimljive radove i radionice s ovog područja objavili su Julius O. Smith i Gary Scavone.

Referencije

<CCRM>:     Waveguide Synthesis,     Synthesis Toolkit